Osnovna škola Petar Berislavić Trogir

Je li komunikacija s Vašom djecom ili djetetom na visokoj razini? Uspijevate li prodrijeti do svoje djece, shvatiti ih? Kako je s drugima - umijete li sa svima ostvariti dobru komunikaciju? Ako se ne možete pohvaliti, niste sami. Većina nas ima iste poteškoće i, kako za svaku bravu postoji ključ, tako i za svako Vaše pitanje postoji odgovor. 

Komunikacijske vještine

Vještina komuniciranja jedna je od ključnih kompetencija za osobnu realizaciju i razvitak, uključivanje u društvo i zapošljavanje.

Kad-tad gotovo svaka obitelj manje-više pati od problema komunikacije, pogotovo međugeneracijske - one između djece i roditelja. Nerazumijevanje, krive interpretacije i loše izražavanje najčešći su uzrok konflikata unutar obitelji, stoga je od neizrecive važnosti razvijati komunikacijske vještine kako bi se očuvao mir u obitelji i osigurao osobni razvoj ukućana.

Bez razvijenih komunikacijskih kanala unutar obitelji teško će bilo koje dijete uspjeti ostvariti zadovoljavajuću komunikaciju s ostatkom svijeta. Stoga je na roditeljima odgovornost da kod svoje djece razvijaju komunikacijske vještine, a to se postiže izravnim primjerom.

Jedan je od najvažnijih ishoda uspješne komunikacije između roditelja i djece taj da roditelji njome zaslužuju poštovanje svoje djece, a to onda dovodi do toga da se dolično ponašaju i ne upadaju u nevolje.

Verbalna komunikacija

Bilo usmena ili pismena, verbalna je komunikacija nešto na čemu možete poraditi kako biste prodrli do svoje djece i zaslužili njihovo poštovanje.

Ako svoje izražavanje nismo popratili jasnim kontekstom, pravim tonom, odgovarajućom gestikulacijom i mimikom, svaka izgovorena riječ može imati više značenja i tako biti podložna krivoj interpretaciji.

Kod verbalne komunikacije nije bitno samo što kažemo, nego i kako to kažemo, zato slijede upute za oboje:
 

Izražavanje

Jedan je od najkraćih puteva do ostvarivanja dobre komunikacije s vlastitom djecom taj da komuniciramo s njima jezikom koji njima odgovara, a to je najčešće korištenje stilskih figura i žargona prilagođenih njihovom uzrastu.

Najčešća je greška roditelja koji ne uspijevaju prodrijeti do svoje djece ta što inzistiraju na obliku komuniciranja prikladnog odraslima. Takav stil ne dopire do djece, tj. nema značajan odraz na njih.

Predlažemo da svoj stil izražavanja prilagodite onom koji Vaše dijete najbolje razumije i smatra cool. Zato smo za Vas priredili listu izraza koje možete primijeniti kako bi Vas djeca smatrala cool i bila željna komunikacije s Vama, jer ih vi možete naučiti kako se cool izražavati.

Način izražavanja

Znamo da je izuzetno važan NAČIN na koji se nešto kaže, a ne samo ono što se kaže.

• Budite jasni i određeni tijekom konverzacije. Izbjegavajte nejasnoće. Većina konflikata proizlazi iz nerazumijevanja i krivog interpretiranja. Budite konkretni umjesto apstraktni u svom izražavanju.
• Budite iskreni i otvoreni o svojim osjećajima i stavovima.
• Budite duhoviti – koristite humor za pridobivanje simpatija sugovornika.
• pokažite poštovanje prema onome s kime komunicirate. Dozvolite mu/joj da ima svoje mišljenje, da dođe do riječi, da zadrži svoje dostojanstvo, da ne izgubi samopoštovanje i slično.
• Izbjegavati: ispravljanje, kukanje ili žaljenje, predbacivanje, kritiziranje, psovanje, vrijeđanje, zvocanje, vikanje, omalovažavanje, ismijavanje, upadanje u riječ, prekidanje, nazivanje “imenima”, mijenjanje teme razgovora, okrivljavanje, sarkazam, zafrkavanje, izazivanje osjećaja krivnje... Što imate od toga? Smisao je svega toga potaknuti drugu osobu da spozna svoju grešku i ispravi je. To je teško ostvariti ako se osobu vrijeđa. Kritiziranje nije odgojna strategija jer degradira djecu, a ne nudi im nikakav protumodel ponašanja. Umjesto toga koristite druge metode kojima biste izrazili svoje negativno mišljenje i potaknuli na popravak. Recimo, putem konstruktivnih primjedbi s naglaskom na rješenje, vlastitim primjerima, duhovitom opaskom koja nikoga ne vrijeđa, anegdotom ili pripovijetkom koja u sebi nosi pouku ... Vrijeđanjem postižemo kontraefekt. Prijedlozima i poučnim pričama postižemo više nego kritiziranjem.
• Ne kritizirajte djecu/druge, nego njihovo ponašanje - na taj način omogućavate djetetu/osobi održati njihovo dostojanstvo ukazujući na to da nije problem u njemu/njoj, nego samo u njegovom/njezinom ponašanju koje je lako promijeniti. "Nisi ti loš, nego je loše to što radiš". Pokušajte što manje kritizirati a što više utjecati na promjenu svojim primjerom. Ako moramo nekome ukazati na njegove negativnosti, onda je to najbolje učiniti tako da mu/joj damo priliku da to popravi. Opširnije »
• Ne pretjerujte - nemojte koristiti rečenice koje počinju s “Ti nikad…”, "S tobom se ne može...", "Uvijek..." i ostale rečenice koje pretjeruju.
• Nemojte manipulirati  - budite ravnopravni i uviđavni. Nemojte se koristiti osjećajima druge osobe kako biste kontrolirali tijek razgovora.
• Nemojte držati prodike i lekcije.
• Nemojte koristiti izgovore, barem ne previše. Radije tražite prilike i mogućnosti
• Nemojte se izvlačiti na druge - koristiti mišljenja drugih kao argumente kako biste izbjegli reći da Vi to u stvari mislite.
• Ppažljivo slušajte i postavljajte pitanja.
• Kažite ime - djeca više slušaju ako prva rečenica počinje njihovim imenom.
• Zamolite za suradnju umjesto da zahtijevate poslušnost - primjerice, naredbeno “sjedni za stol” treba samo uobličiti u “idemo zajedno za stol”. Dijete uvijek treba imati osjećaj da je važan dio obitelji i da svime što čini pokazuje svoju zrelost i svoje umijeće.
• Stavite se u kožu sugovornika, gledajte da mu/joj ne dosađujete, da ga/ju ne ometate. Uzmite u obzir da svaka osoba interpretira činjenice drugačije, na osnovu svojih vjerovanja, osobnosti, dobi, sustava vrijednosti te iskustva. Prilagodite način na koji se izražavate onome kome želite nešto prenijeti ili ga/ju u nešto uvjeriti.
• Usredotočite se na ono što je važno i naglasite to tijekom komunikacije; ne zadržavajte se na onome što nije važno te takve stvari nemojte naglašavati, već ih nastojte ignorirati.
• Pripazite na svoje pretpostavke, predodžbe i uvjerenja. Moguće je da nisu ispravne za svakog i u svakoj situaciji. U svakom slučaju, nemojte ih nametati drugima. Često stvari zastarijevaju pa ono što je odgovaralo nama u mladosti, ne mora odgovarati današnjoj djeci.
• Ne namećite svoja očekivanja – kad očekujemo previše od drugih ili da djeluju po našim standardima, onda smo sigurno predbilježeni za razočaranja i konflikte. Osim što je moguće da naša očekivanja spram vlastite djece nisu ono najbolje za njih same, isto je tako moguće da su korisna. U tom slučaju, trebalo bi svladati umijeće kako svoja očekivanja prenijeti djeci tako da postanu njihova očekivanja. Normalno je očekivati od svoje djece određene stvari, no važno je kako ta očekivanja izraziti, a da se druga strana ne osjeti ugroženom i da ih uostalom prihvati kao svoja. Umjesto da namećete očekivano postignuće, taktično ističite pogodnosti koje proizlaze iz očekivanog  postignuća.
• Ispunjavajte svoja obećanja – držite se svoje riječi. Ne kaže se uzalud "Vola se drži za rogove, a čovjeka za riječ." Ako Vas znaju kao osobu koja drži do svoje riječi, komunikacija će biti lakša, jer će biti manje nepovjerenja, nepoštivanja i sličnih uzročnika loše komunikacije.
• Nemojte tražiti krivca - u razgovoru se fokusirajte na rješenja umjesto na probleme. Na taj će način i neugodne teme dobiti pozitivnu notu, a što je najvažnije, stvorit će se prilika za razrješenje.
• Priznajte kad ste krivi - time izgrađujete povjerenje i poštovanje.
• Naučite nositi se s kritikom – ako dopustite drugima da Vam ukažu na Vaše nedostatke, dobit ćete ne samo priliku za vlastito razvijanje i napredak nego i priliku da i Vi sami istoj osobi ukažete na njezine nedostatke. Na taj način komunikacija je konstruktivna i ne doživljava se kao vrijeđanje. Gledajte na kritiku kao na poklon, jer jedino kroz tuđe sagledavanje Vaših postupaka i nazora možete uočiti nedostatke i tako dobiti na dar priliku da to promijenite nabolje. Ta će promjena vrlo vjerojatno sa sobom nositi i neke druge pozitivne promjene u životu.
• Dopustite mogućnost da niste uvijek Vi u pravu i da je moguće da druga osoba zna bolje, ma koliko to izgledalo nevjerojatno. Osim toga, nije najbitnije tko je u pravu. Svatko može biti u pravu. Različiti ljudi gledaju na stvari iz različitih perspektiva. To ne znači da je jedna bolja od druge. To se najčešće pojavljuje kod različitih generacija, pa tako i između roditelja i djece.
• Dopustite mogućnost neslaganja – bez uvrede i bez forsiranja.
• Igrajte na kartu odraslih - svako dijete želi biti kao odrasli i ne želi da ga se tretira kao malog. Prema tome, kako biste svoje dijete naveli da nešto učini (kako treba), razgovarajte o tome kao s odraslom osobom ili nešto kao: "Ne znam jesi li već dovoljno velik/odrastao da možeš kao i svi mi odrasli svako jutro pospremiti svoj krevet. Što ti misliš jesi li premalen da bi to mogao?" To je svakako bolje nego da ga tretirate kao klinca, poput: "Pospremi krevet" ili "Ako ne pospremiš krevet, dobit ćeš batine".
• Pogled je često bolji od zapovijedi - Radi li dijete nešto neprimjereno, pogled s dozom zgražanja bit će dovoljan da shvati da to što radi nije u redu.
• Miran ton - učinkovitiji od ljutitog “ne radi to” je miran ton kojim ga upozoravate na (ne)djelo i potičete na razmišljanje gdje je pogriješilo i kako je moglo bolje.
• Spustiti se na djetetovu razinu - i fizički i psihički. Ako ga gledate s visine, u njegovim ste očima strašniji. Ako s njim komunicirate oči u oči, “strašan” razgovor prerast će u izravnu komunikaciju.
• Probajte pronaći nešto pozitivno - “lijepo je što želiš pomoći, ali nemoj nositi staklenu vazu”.
   

Neverbalna komunikacija

Govor tijela

Svi se komunikolozi i ostali stručnjaci slažu: neverbalna komunikacija puno je važnija od verbalne! Svjesno ili nesvjesno, druge najviše prosuđujemo kroz ono što govore držanjem tijela, načinom kretanja, gestama ruku, pokretima nogu, kimanjem i položajem glave, mimikom lica i očima, glasom, udaljenošću i dodirom. Izgled i zračenje, higijena i oblačenje, također su važni faktori u komunikaciji.

Što se vlastite djece tiče, komunikaciju s njima možemo izrazito poboljšati ako više pazimo na to što im govorimo tijelom i također što oni nama govore svojim tijelom.

Većim je dijelom govor tijela nesvjestan. Razumjeti znakove koje dijete odašilje korisna je vještina u komunikaciji. Jednako je korisno znati koristiti tijelo kao govor u efikasnijem komuniciranju.

"Pročitajte" svoje klince tako da posebno obratite pažnju na govor tijela i tumačenje. Tumačenja su vrlo prirodna, stoga ih ne morate bubati napamet, samo osvijestiti.

U redu, po govoru tijela primijetili ste recimo da Vam dijete nije na istoj valnoj duljini, komunikacija ne ide željenim smjerom. Što učiniti kako biste pospješili komunikaciju? Samim tjelesnim preinakama možete potpuno promijeniti učinkovitost komunikacije.

Savjeti kako ostvariti dobru komunikaciju:

• Oponašajte neke karakteristične geste djeteta - evo, otkrili smo Vam tajnu uspješnih prodavača i manipulatora. Ova je jednostavna tehnika jako učinkovita jer time zadobivate simpatije djeteta. Nesvjesno će primijetiti koliko ste mu/joj slični i samo, ne znajući kako, odjednom će osjetiti povezanost s Vama. To je psihološki trik koji koriste mnogi znalci jer garantira pridobivanje simpatija sugovornika. Ne morate se s djetetom slagati u stavovima, no ako se slažete u pojedinim pokretima ili uzrečicama, ono će osjetiti povezanost koja će stvoriti naklonost prema Vama. Prilikom razgovora u kojem želite pridobiti dijete za nešto, slijedite neke njegove pokrete, i to doslovno: ako se on/a počeše po glavi, učinite to i vi. Naravno, treba paziti da to ne radite prečesto i gotovo u isto vrijeme, nego se potrudite uočiti njezine/njegove najčešće pokrete te i vi isto učinite nekoliko puta tijekom razgovora. Možete to primijeniti i verbalno, pa tako, ako dijete često koristi neke uzrečice poput "fakat" i slično, u danom razgovoru i Vi to koristite tu i tamo, što će djetetu pokazati koliko ste slični i time ćete ga/ju pridobiti na svoju stranu.
• Izgradite familijarnost - izbjegavajte neobične geste i izraze u ključnom razgovoru. Umjesto toga služite se familijarnim gestama koje pojačavaju osjećaj bliskosti kao što su otvoreni dlanovi, ruka preko ramena, smiješak ili što god već kod Vas predstavlja gestu prijateljstva, otvorenosti i dostupnosti.
• Pridobite pažnju kretanjem - krećite se tijekom razgovora nekoliko puta, ali tako da ostanete u krugu dosega djetetovih ruku. Istraživanja su pokazala da privlačimo više sugovornikove pažnje ako se krećemo, umjesto da mirujemo i stojimo na mjestu. Pritom je važno imati mjeru, jer druga krajnost može iritirati.
• Nagnite se lagano prema djetetu. Tako dajete dojam aktivnog slušanja. U protivnom, ako ste nagnuti prema nazad ili niste okrenuti prema sugovorniku, šaljete poruku pasivnog slušanja ili ignoriranja, što nije poželjno.
• Ton kojim komunicirate često je važniji od sadržaja - on određuje pravi značaj izgovorenog. Komunicirajte jasno i glasno. Neka ton Vašeg glasa prati namjeru razgovora. Galamom se ne postiže ono pravo.
• Uspostavite kontakt očima - Vaše su oči najekspresivniji dio Vašeg lica. Ako konstantno gledate u oči kada se obraćate svojem djetetu, pokazujete mu svoje iskrene namjere. Umjesto da govorite preko njegove glave, gledanje u oči čini to da se dijete osjeća važnim i poštovanim. Ipak, nemojte buljiti, mogli biste biti krivo shvaćeni.
• Kimajte glavom. Nakon što je razgovor krenuo, kimanje glavom ukazuje na Vaše odobravanje i potiče drugu stranu da nastavi pričati.
• Budite dostupni. Time ponajprije mislimo na fizičku otvorenost koja, u svijetu govora tijela, strogo zabranjuje prekrižene ruke na prsima ili držanje hrane ili pića između sebe i osobe s kojom pokušavate uspostaviti dublji kontakt. Ruke držite uz tijelo te, po mogućnosti, otvorite svoje dlanove prema djetetu. Time ćete mu dati do znanja da je veoma poželjno u Vašem društvu.
• Komunicirajte dodirom - upotrijebite moć dodira. Dodirivanje, ako se izvodi na prikladan način, izaziva trenutan, gotovo magičan učinak na drugu osobu.
• Nemojte lomiti prste, igrati se olovkom ili čašom. Izbjegavajte pretjerano gestikuliranje.

Preskoči temu laganja bilo da se spustiš niže ili klikneš ovdje Djela govore više od riječi »

Kako po govoru tijela prepoznati laže li dijete (ili bilo tko drugi)

Članak Laganje bez laži »

Vrlo jednostavno, jednom kad uvježbate tehniku. Umjesto da provjeravate na sve strane, iskoristite svoje novo umijeće interpretiranja govora tijela i znat ćete prepoznati laž na licu mjesta.

Istraživanja pokazuju da uglavnom sve po čemu prepoznajemo laže li nam netko ili ne, dolazi od neverbalnih znakova.

Postoje određene geste i mimike koje otkrivaju laganje, no mnogo toga ovisi od osobe do osobe, stoga ćete trebati prvo pozorno promatrati svoje dijete kako biste uočili nepravilnosti. Neke geste i mimike koje obično otkrivaju lažljivce mogu biti uobičajene za Vaše dijete jer time odražavaju neku drugu karakternu osobinu, kao što je npr. nervoza. Kako ne bi došlo do krive interpretacije, prvo vrijeme trebate razlikovati nepravilnosti od uobičajenih reakcija tijela. Kad dijete laže, ono nepromišljeno, nesvjesno radi neke pokrete i/ili geste koje obično ne radi kad govori istinu.

Naprimjer, diranje nosa ili usana tipična je gesta onih koji nešto prikrivaju i lažu pa time nesvjesno pokretima prikrivaju zonu usta odakle dolazi laž. Moguće je da Vaše dijete tako reagira i kad je nervozno. Ako je tema razgovora takva da budi nervozu, moguće je da ne laže, nego je samo nervozno. Zato je bitno znati kako reagira kad je nervozno. Osim toga, moguće je da ga samo svrbi nos, što se svima događa.

Slično je s drugim reakcijama tijela. Kako ćete protumačiti govor tijela, ovisi o djetetovim uobičajenim reakcijama i o kontekstu u kojem se razgovor vodi. Ako dijete radije gleda u svoj sendvič dok razgovarate za vrijeme jela, to ne mora značiti da izbjegava kontakt očima, što se normalno interpretira kao znak laganja. Dakle, stvar je u osvještavanju uobičajenih reakcija pri laganju i uviđanju koliku težinu ima pojedina reakcija u kontekstu razgovora.

Ovo su tipične geste prilikom laganja:

OČI

• skretanje pogleda, izbjegavanje kontakta očima
• treptanje je rjeđe nego kod osoba koje ne lažu

USTA

• često lizanje usana
• grižnja donje usnice
• mrštenje i stiskanje usana

LICE

• trzaji mišića lica
• češće osmjehivanje i neprikladan smijeh
• uzdisanje i duboko disanje

RUKE

• zatvaranje ruku, ispreplitanje prstiju
• prekrižene ruke na prsima kao znak barijere
• skrivanje ruku -lakše je lagati držeći ruke u džepovima
• manje pokreta rukama, ukočeno držanje, kontroliranje pokreta ruku
• dodirivanje lica, ušiju ili kose
• držanje i igranje s predmetima kao što su npr. olovke, papiri ili naočale

TIJELO

• slijeganje ramenima
• naginjanje i mijenjanje položaja – spuštanje lakta na stol ili koljeno
• često premještanje dok sjedi
• pretjerano vrpoljenje

PONAŠANJE

• ponavljanje pitanja na koje misli lagati
• korištenje neobičnih riječi ili izbjegavanje normalnog odgovora
• povišeni glas prilikom izgovora riječi koje nisu iskrene
• brz govor - osoba koja laže želi da razgovor bude što prije gotov
• pogrešno ili nerazgovijetno izgovaranje riječi
• pijenje i gutanje češće nego kod onih koji govore istinu
• odmahivanje glavom za potvrdan odgovor i obrnuto
• pretjerana srdačnost - želi Vam se dopasti kako biste mu povjerovali.

S vremenom ćete postati pravi majstor u "čitanju" svog djeteta, ali za početak, dok još niste sasvim sigurni, prihvatite ovo kao dodatno sredstvo u otkrivanju laži, umjesto da se sasvim oslanjate na svoju interpretaciju.