Osnovna škola Petar Berislavić Trogir

Mia Kazoti, učenica 8.a razreda, upoznat će nas s jedrenjem i opisati nam što jedrenje predstavlja za nju.

Bok svima!

Moje ime je Mia i imam 14 godina.  Jedrenjem se bavim od svoje osme godine.

Što je  zapravo jedrenje? To je sport u kojem odmjeravaš svoju snagu sa dvije najveće čarolije na kugli zemaljskoj; čaroliju morskih valova i čaroliju vjetra kojeg u jedrenju treba itekako znati iskoristiti.  Nadmudrivanje s valovima, kurentima i ćudljivim vjetrovima ubrzo je postalo moja najomiljenija igra, a  svaki trening na moru bio je novi izazov .

Jedrenjem sam se počela baviti na nagovor maminog i svog prijatelja,  Tudora Bilića, koji je nedavno postao i moj trener, kada sam prešla u višu klasu brodova.  Jednom davno vidio me je kako surfam na dasci za jedrenje i rekao da „imam ono nešto“, i tako je počelo... U ljeto 2008. godine završila sam ljetnu školu jedrenja. S obzirom da mi se jako svidjelo, ostala sam u klubu i nastavila trenirati. Od tada moj najbolji prijatelj postao je vjetar, a najomiljenije odredište – orca!

Nije važno koliko daleko, važno da se vozi!

Moje prvo natjecanje u klasi Optimist, bila je regata u Vodicama. Tu sam osvojila tri medalje; Jedna je bila za sveukupno 3. Mjesto,druga za 3.mjesto do 12 godina i za 1.mjesto  u konkurenciji za djevojčice.

Te prve medalje bile su poticaj za dalje, za još veći trud, i ubrzo se dogodila i meni osobno najdraža medalja: bronca s državnog natjecanja za djevojčice do 12 godina. Bez obzira što sam imala još srebrnih i jednu zlatnu, ova bronca mi je ipak najdraža, jer je tada u Crikvenici puhala jaka bura, puno natjecatelja je odustalo, dosta ih se prevrnulo u moru, treneri su ih morali spašavati s gumenjacima. I mene je vjetar prevrnuo, ali iz „dišpeta“ sam se sama popela natrag u brod, išekala ga od mora, krvnički zategla škotu i doplovila u cilj s ogromnim napuknutim žuljem na dlanu. Ali žulj me nije bolio. Bila sam sretna. Nadmudrila sam vjetar i valove.

         Nakon višegodišnjeg treniranja u klasi Optimist, zbog svoje kilaže i dobi prešla sam, sada ove zime, odmah iza Nove godine iz klase OPTIMIST u drugu višu klasu , klasu LASER 4.7.

Imam odličnog trenera, i od nestrpljenja ne mogu dočekati vikend kada imamo treninge. Obožavam jedrenje! Laser je malo zahtjevniji brod i trebam se naučiti na nove konope, viravanje i ravnotežu, ali važno da se jedno ipak nikada neće promjeniti: Moju ljubav prema jedrenju mi nikada i nitko  neće oduzeti, neki brod i jedro ću već naći, a za more i vjetar sam sigurna da će za mene uvijek biti tu.....točno ispod mog balkona!

Toliko od mene, veliki pozdrav svim zaljubljenicima u jedra, vjetar i valove i onima koji će to postati.

I da ne zaboravim; „pliz“, držite mi fige ovaj vikend! Idem na svoju prvu veliku regatu kao kormilarka u Laseru 4.7

Pozz – Mia Kazoti 8.a