Povijest
Ban Petar Berislavić i njegovo doba
Po kome je naša škola dobila ime? Tko je Petar Berislavić?
Kada je imenovan za bana? Kako završava njegov život?
Sve su to pitanja koja ćemo otkriti čitajući daljni tekst.
Pa započnimo!
Naša škola dobila je ime po hrvatskom banu Petru Berislaviću koji je rođen 1475. godine u Trogiru. Potekao je iz plemićke obitelji nastanjene u Trogiru od oca Ivana i majke Magdalene, podrijetlom iz ugledne trogirske obitelji Statileo.
Petar je izabrao svećenićko zvanje te je, nanapustivši Trogir i teritorij pod mletačkom vlašću, živio i djelovao u Ugarsko-hrvatskom kraljevstvu, gdje je ostvario značajnu crkvenu karijeru, a usporedno je obnašao i važne državne službe.
Godine 1501. bio je kanonik u Kaloči, potom je vršio dužnost prepozita u Pečuhu i Stolnom Biogradu, a 1512.postaje vesprimskim biskupom.
Istovremeno s crkvenim službama vršio je dužnost kraljevskog tajnika i kraljevskog rizničara te je za kralja obavljao različite zadatke od kojih su mnogi tražili i diplomatsku vještinu.
Petar Berislavić pojavio se na povijesnoj pozornici u jednom od prijelomnih trenutaka u prošlosti hrvatskih zemalja. Njegovo vrijeme obilježeno je na prvom mjestu napadima i širenjem Osmanlija, a uspostava djelotvorne obrane od njihova pritiska bila je osnovni zadatak koji je tada stajao pred Ugarsko-hrvatskim kraljevstvom.
U proljeće 1513. biva imenovan upraviteljem banata Hrvatske,Dalmacije i Slavonije, a od 1514.spominje se kao njihov ban. Preuzevši dužnost bana, Petar se suočio s izuzetno teškom situacijom. Zemljama pod njegovom upravom prijetila je neposredna opasnost od osmanlijskih napada i osvajanja pa mu je prvotnim zadatkom bila njihova obrana.
Cijelo područje za koje je bio zadužen bilo je preveliko da bi na njemu mogao uspješno djelovati te je svoje napore koncentrirao na prostor od Jajca do Cetine koji je svojim sredšnjim položajem imao veliko značenje u sprečavanju daljeg prodora Osmanlija.
U svojim nastojanjima da obrani povjerene mu zemlje, Berislavić je bio suočen sa stalnim nedostatkom sredstava. Od ugarsko-hrvatskog kralja nije dobivao dovoljno, a ni na staleže često nije mogao računati budući da društvena elita nije uvijek gledala dalje od vlastitih staleških interesa i regionalne pripadnosti. Tako je godine 1515. Slavonski sabor odbio pomoći Berislaviću u obrani Hrvatske južno od Velebita tvrdeći da su staleži „po starom običaju dužni braniti samo svoju kraljevinu“.
Njegova želja da napusti službu bana ne treba nas čuditi s obzirom na teškoće s kojima se susretao te na nedostatak sredstava i ljudstva.
Godine 1518. zagrebačkom Kaptolu založio je čak i neke osobne dragocjenosti.
Usprkos svim problemima koji ga prate, Berislavić je u borbama s Osmanlijama imao znatnih uspjeha.
U prvoj godini svog banovanja, 16.kolovoza 1513. teško je porazio Osmanlije koji su provalili iz Bosne. Berislavićeva pobjeda daleko je odjeknula. Papa ga je za Božić obdario blagoslevljenim mačem i šeširom.
Jajce je bilo glavna briga bana Petra Berislavića i velikim je dijelom njegova zasluga što se tih godina uspjelo održati pred osmanlijskim napadima. Uz druge dužnosti, glavno obilježje banovanja Petra Berislavića upravo je ta borba protiv Turaka u kojoj je izgubio i život.
Godine 1520.Turci su napadali hrvatske zemlje od Krbave i Une do Senja. Berislavić koji se nalazio u Otočcu pohitao je, čuvši da Turci pustoše njegovu okolinu, u pomoć Drežniku. Putem je skrenuo da uništi osmanlijski odred koji se nalazio u Vražjoj gori te je u tome i uspio,ali je ubijen iz zasjede.
Na taj je način završio život jedan od najslavnijih banova u hrvatskoj povijesti, istaknuti borac protiv Osmanlija,osoba koja je usprkos izuzetno teškom okolnostima uspjela zadržati njihovo prodiranju prema Zapadu.
O potomstvu Berislavićevu kao i o njegovoj ženi ništa pouzdano ne znamo. Petar se oženio Stojoslavom iz obitelji zvorničkih grofova Mrnavić s kojom je imao sinove Bartolomeja i Ivana.
…O tebi, Berislav Petre, vrhovni svećenik rimski,
I naš božanski car ovaj su izrekli sud:
Misli li netko tebe potkupitii molbom ili novcem,
Zavidi taj ili, slijep, ne vidi časni tvoj lik…
Georg Werner
TROGIR
–GRAD SRETNOG TRENUTKA-
Jedan časak s Kairosom, trenutak u kojem smo istinski živjeli, vrjedniji je od sto godina života bez njega. U njemu smo dotaknuli vječnost.
Možda baš sada iznad nas prelijeće Kairos tražeći Odvažne. Uhvatimo ga za čuperak … možda je tu upravo zbog nas…A gdje je Trogir, tu je i Kairos.
Prastari gradić Trogir izgrađen je na otočiću što se utisnuo između kopna i otoka Čiova.S kopnom je spojen mostom preko uskog morskog kanala, dok ga sa Čiovom povezuje pokretni most.
Na Čiovu je južni dio Trogira, na otočiću stari grad, na kopno se proširio najnoviji i ,po broju stanovnika, najveći dio.
Osnovna privlačnost Trogira je sam stari grad na otočiću koji je – više negoijedan grad na istočnoj obali Jadrana – sačuvao srednjovjekovna obilježja s romaničkim, gotičkim i renesansnim kućama, palačama, crkvama i utvrdama.
Neobično je zanimljiv trogirski splet krivudavih uličica i malih trgovina.
Prešavši prvi most ,nalazimo se pred sjevernim gradskim vratima. Blizu vrata nalazi se palača Garagnin-Fanfogna, sada Muzej grada Trogira:u pet dvorana prikazan je rast grada od najranijeg doba do oslobođenja. Uskim uličicama od Muzeja grada dolazimo do Narodnog trga (vjerovatno na mjestu antičkog foruma).
Na sjevernoj strani Trga diže se velebna katedrala sv. Lovre građena od 13. do 15.stoljeća koja se ubraja u najznačajnije graditeljske spomenike Dalmacije.
Glavni ulaz je iz portika. To je čuveni portal domaćeg majstora Radovana, vrhunsko djelo romaničke skulpture u Dalmaciji. Majstor Radovan napušta ikonografsku tradiciju i stvara ljudske likove u pokretu i akciji, u scenama dnevnih poslova, lova, borbe i igara. U dva luka na gornjem dijelu portala prikazani su biblijski prizori, a u luneti je reljef „Kristovo rođenje“.
Na južnoj strani Narodnog trga otvorena jeGradska loža (sudnica) iz 15.stoljeća. U njoj je reljef „Pravda“ od N.Firentinca te reljef bana Berislavića na konju, rad Ivana Meštrovića.
Do Lože je toranj sa satom, nekadašnja crkva sv.Sebastijana.
Na istočnoj strani Trga su dvije plače Ćipiko. Obje su radili Duknović, Firentinac i Aleši.
Zapadnu stranu Trga omeđuje zgrada Općinske palače (Vijećnica) iz 15.stoljeća, s lijepim gotičkim dvorištem. Dalje na zapadu su južna gradska vrata.
Ako uđemo u grad kroz ta vrata, naći ćemo se uz crkvu sv.Nikole i ženski benediktinski samostan, osnovan u 11.stoljeću. U crkvi, čija je unutrašnjost pretežno barokna, čuva se drevni gotički poliptih i oslikano raspeće.
U samostanskom muzeju čuva se među ostalim eksponatima i reljef Kairosa,božanstva sretnog trenutka.
Kairos je bog sretnog trenutka, onaj koji se pojavljuje jednom u životu, dajući čovjeku mogućnost da ga “uhvati za čuperak”. Nažalost, kip se nije uspio sačuvati u minulim stoljećima i danas ga znamo jedino iz opisa u starim pisanim dokumentima. Prikazivao je boga sretnog trenutka kao mladića s krilima kako stoji na kugli s britvom u ruci. U kasnijem vremenu prikazivali su ga kao mladića bujne, na tjemenu kratko podrezane kose, s vagom u ruci. Smatralo se da Kairos budno motri trenutak u kojem će zdjelica vage doći u ravnotežen, povoljan položaj – trenutak sreće.
Obalom, zapadno od gradskih vrata , uz ostatke visokih zidina, dolazi se do renesansne palače Lučić, s lijepim portalom i dvorištem. Dalje uz obalu zapažamo crkvu i samostan sv.Dominika, te usamljeni zvonik sv. Mihovila.
Na jugozapadnom kraju obale izdiže se impozantna kula Karmelengo, nekada spojena s gradskim bedemima. Od kule se možemo šetnjom uza sjeverni rub grada ( po sredini se vide ostaci zidina) vratiti do polazišta kod Sjevernih vrata ( ili uličicama kroz stari grad ponovno doživjeti jedinstveni ugođaj Trogira.)
U Trogiru je 1271. otvorena prvaljekarna u Europi. Nalazila se u sklopu kuća u blizini katedrale i gradske lože. Originalni dokument koji to potvrđuje nalazi se u privatnoj zbirci, a kopija u trogirskom muzeju.
Stari dio grada Trogira uvršten je na UNESCOV popis Spomenika svjetske kulturne baštine.Ovaj kameni biser na otočiću sve do danas sačuvao je jezgru iz XIII. i XIV. st. sa svim odlikama skladne sredozemne urbane izgradnje: mali trgovi, krivudave i uske ulice.
.……«Kreneš li ikada put juga lijepog,
stani pred Trogirom,
usidri lađu pod zidinama grada»….
(Vladimir Nazor)