Jesen
Jesen stigla ,dane skratila
a ja bih se u ljeto vratila.
I jesen svoje priče piše
jer na drveću nema lišća više.
Dok marljivo ubiremo jesenske plodove,
u školi skupljamo pozitivne bodove.
Antonela Crnoja, 3.c
Jesenas
Ja prolazim ulicom tmurnom
gdje grane njišu teške lješnjake.
Gazim lišće suho
kao da drugog posla nemam.
A da to stablo ne postoji,
da mog prijatelja nema,
gdje bi moje utočište bilo?
Gdje bi moja sjena starost čekala?
I danas,
zadnja je lastavica odletjela.
Ja stojim na istom mjestu.
Šutke.
Promatram uokolo.
Suze me tište,
na mjestu mog lješnjaka
sada je parkiralište.
Lucija Šuto, 8.b
Čitanka
Moja čitanka je vrlo mudra i svaki me dan nečemu pouči. U njoj ima raznih priča ,pjesama,igrokaza,a ponekad bude i zanimljivih izreka ili pouka. Meni je najdraža priča Anđeli jer je pouka te priče da su svi ljudi jednaki bez obzira na boju kože. Svaki put kada pročitam neku priču, dođem do nekog novog i zanimljivog saznanja koje upotrijebim u nekom sastavu. Taj se sastav mojoj učiteljici svidi,pa mi da pet,a sve to zahvaljujući mojoj čitanci.
Julia Veljača 4.c
Jurica upoznaje Mudrost
Jednoga dana igrao se Jurica loptom u dvorištu svoje kuće . Pri jednom udarcu zapela mu je na grani trešnje. Baš kad je pošao po loptu, naišla je Mudrost i rekla mu neka se ne penje sam nego da zovne oca. Stane Jurica na trenutak i shvati da je Mudrost u pravu. Mogao je napraviti glupost i ozlijediti se. Zahvali Jurica prijateljici Mudrosti što je naišla u pravom trenutku, pozdrave se i Jurica otrči kući pozvati tatu.
Ratko Majić, 3.c
Mudrost
Glupost je jako dugo gospodarila svijetom. Neki su radili male,a neki velike gluposti. Mudrost je sve gledala izdaleka,ali jedno jutro skupila je svu snagu i spustila se među ljude. U početku joj je bilo teško jer su ljudi bili glupi. Mudrost je otišla u školu i djeci pokazivala kako glupost uništava svijet. Djeca su ubrzo shvatila da moraju biti dobra. .Svako je dijete bilo djelić mudrosti u kući. Glupost je i dalje hodala svijetom, ali je ima puno manje.
Jelena Muštra, 3.c
Tužna jesen
Gledam kroz prozor
i misli me muče
kiša i vjetar,
zatvorili su nas u kuće.
Ljeto je lijepo,
a tužna je jesen.
Plakati neću
čekat ću sreću!
Jesen će proći,
ljepši dani doći.
Tako to mora biti
kad ne možemo
prirodom upraviti!
Lucija Stipčić ,3.c
Jesen
Jedan vrabac kućici je prišao
i na krov sišao.
Zatim je stao
i u krošnju hrasta pao.
Priđi bliže,
zar ne znaš da jesen stiže.
Dosta si se odmarao
i po gradu šarao.
Toni Lasić, 3.c
Jesenski list mi priča
Lijep je jesenski dan. Na nebu ni jednog oblaka. Šetam lagano kroz park,dugim puteljkom punim žutih i zlatno-crvenkastim listova. Bože,kako su lijepi! Podignem jedan s poda pa, držeći ga ga na svom dlanu,kao da čujem da mi priča. Pomilujem ga malo." Eto vidiš",priča list meni ,"ovo je naš mjesec listopad. Svi smo popadali i požutjeli,a naše stablo je ostalo golo. Na proljeće bit ćemo opet lijepe zelene boje."
Lucija Stipčić ,3.c
Leptir je jako lijep kukac. Najviše volim proljeće jer mogu uživati u igri leptira. Vrlo ih volim. Njihova šarena krila sliče mi na moje najdraže bombone. Kad je lijepo vrijeme, igram se na livadi kraj moje kuće. Društvo mi prave leptiri koji me podsjećaju na moje vesele prijatelje.
Mia Vukman,1.c
Žubor morskih valova
Pst..
Budite tiho!
Približava se.
Dođe pa me žuborom
tako glasnim pozdravi:
žub,žub….
Mrmlja,romori
A mjesec ga prati,
Igra se i svojim
Sjajem ga zlati.
Josipa Vukić,6.c
Pustolovine 3.c
Ja sam kapljica vode. Jednog sunčanog dana odmarala sam se na svom bistrom izvoru. Sat poslije zapuhao je vjetar. Pojavili su se mjehurići i grupa ribica. Ribice su me svojim repom otkotrljale sve do vodopada. Jako sam se uplašila jer se bojim visine. Ribice su me odgurnule i pala sam u rijeku. Struja me sve brže vodila do ušća. Odjednom je sve postalo mirno. Ugledala sam predivan listić i on je postao moj dom.
Ratko Majić, 3.c
Ja sam mala,prozirna kapljica. Dio sam rijeke Jadro. Doživjela sam mnogo pustolovina,pa sam odlučila ispričati jednu. Jednog dana odmarala sam se na izvoru. Ubrzo je počelo nevrijeme. Trgnuo me snažan vjetar i bacio me niz vodopad. Osjećala sam da me druge kapljice čudno gledaju. Mislile su da se pravim važna,ali nisu znale da me vjetar nosi. Nisu osjećale bol kao ja. Tako sam stigla do korita. Tu me vjetar ostavio da se odmaram. Nakon nekoliko sati opet se pojavio i odveo na desnu obalu,pa na lijevu i tako do ušća. Na ušću mi se nasmijao i pustio me da okusim morsku vodu. Tu je moja pustolovina završila i od tada sam dio mora.
Jelena Rapić, 3.c
Ja sam jedna mala kapljica,ovo je moja pustolovina. Jednog sunčanog jutra moji prijatelji i ja igrali smo se i poskakivali u vodopad. Naletio je jak vjetar i otpuhao me u velik val. Najprije sam se prestrašio,a zatim je to postalo jako zanimljivo. Uzbuđenje je bilo još veće kad sam u tom valu došao do padine. Tad sam bio vodopad,ali ubrzo mi se počelo vrtjeti u glavi. Izgubio sam se i naišao sam na cvjetić koji je bio tužan. Poskočio sam i poprskala ga. Cvjetić se osmjehnuo. Zatim je jedna velika ptica sletjela i skrila me u svoje krilo. Kad sam pogledala dolje, vidjela sam svoje prijatelje i skočila ponovo k njima. I tu završava moja pustolovina od izvora prema ušću.
Ivo Orlić, 3.c
Pjesma o bojama
Moja je boja crvena.
U crvenoj boji vatra gori.
U žutoj boji sunce sija.
U plavoj boji rijeka pliva.
U sivoj boji dimnjak dimi.
Zelena boja proljetni je znak.
Ljubice vole ljubičastu.
Ogrlica želi bit zlatne.
U srebrenoj boji zvjezdice crtaju.
Narančasta je boja boja mandarine.
Od roze boje haljine se prave.
Josip Košćina 2.b
Pjesma o bojama
Moja je boja ljubičasta
U ljubičastoj boji leptiri lete
U crvenoj boji ljubav se rađa
U zelenoj raste trava.
U sivoj boji ratnik se bori
U smeđoj boji drvo živi
Crne pjege krava ima svaka
Plavo nebo obasjava svijet cijeli.
Žutoj boji princeza se divi
Bijela je pahuljica lijepa kao maćuhica
Sve te boje svijeta u lijepu dugu se
Pretvoriše i na nebu stvoriše.
Vanja Jukić 2.b
Pjesma o bojama
U tami noć
se skriva.
More je plavo
kao nebo.
Medo je smeđi
kao čokolada.
Livada je zelena
kao potok kraj šume.
U crvenoj boji
Valentinovo se slavi.
U bijeloj boji
zima se skuplja.
Kruna u zlatnoj
koja se oduvijek sjaji.
Leonardo Banjari 2.b
Igrokaz
Toplina Božića
Likovi :
pripovjedač,
djevojčica Lena,
mama Mira,
tata Mirko,
djevojčica Anđela,
dječak Gabriel,
1. i 2. anđeo,
Pripovjedač (sjedi u kutu na stolici i pripovijeda):
"Bilo je to na Božić , uoči obiteljske večere. Dok je majka pripremala stol za večeru, Lena je otvorila svoj božićni poklon.“
Lena (histerično,nezadovoljno baca majicu): Molim,što je ovo?!Jesam li vam lijepo rekla da želim laptop,a ne neku glupu majicu!
Mama:Lena,ti dobro znaš da ove godine tata nije radio zbog snijega i hladno je pa nemamo za hranu, a kamoli za laptop!
Lena ( ljutito): Mrzim vas! Sad će mi se svi smijati i rugati zbog te glupe majice.
(bijesno izađe vani i zalupi vratima)
Tata (ljutito):“Lena,da si se odmah vratila! “
Majka:“Ma pusti je, smirit će se ona! Znaš da je uvijek bila eksplozivna!“
Pripovjedač:“Lena je pozvala svoje prijatelje Anu , Luku i Marka da se idu malo prošetati . Slušali su metal. Uskoro su ugledali promrzlu djevojčicu koja na sebi ima samo staru , poderanu haljinicu .Bili su bezobrazni i počeli joj se bahato smijati.“
Djeca (podrugljivo) :“Ha-ha-ha-ha-ha! “
Ana : Pogledajte onu tamo djevojčicu . Kako joj je ružna odjeća!
Marko: Baš je ružna i odvratna! Lena, što ti misliš o njoj?!)
Pripovjedač:“Vidjeli su dva čovjeka u bijelom kako idu prema njima .To su bili anđeli,no djeca to nisu znala.“
1. anđeo: Zašto se izrugujete ovoj maloj umiljatoj djevojčici? Ona zapravo ima jako dobro srce i dušu i zaslužuje pomoć!
Lena: Ja mislim da ovi imaju pravo! Samo, niste nam rekli tko ste vi?
Ana: Slažem se s tobom ,Lena! Tko ste vi?
2.anđeo: Mi smo anđeli i donosimo vam mir.
(Anđeli odlaze,zbor počinje svirati, a anđeli,Lena i Ana pjevaju božićnu pjesmu„Djetešce nam se rodilo “)
Luka i Marko (začuđeno) :Daj Ana... Lena... pa što je vama ?!
Ana i Lena: Samo želimo biti dobre i pomoći ovoj promrzloj djevojčici!
Luka: Iznevjerile ste me...Ja idem .Marko, hoćeš i ti
sa mnom ?!
Marko: Naravno.
Ana (prilazi djevojčici,grli je i pomaže joj da se digne s poda): Hej,ti!Nisam te mislila povrijediti! Molim te, oprosti mi !
Lena: Molim te , oprosti i meni!
Djevojčica( plačući) : Hoću!
Lena i Ana: Ali zašto i dalje plačeš?
Djevojčica: Hladno mi je ,usamljena sam i nemam s kime proslaviti Božić. Prije sam sa svojim roditeljima dočekivala Božić u velikom veselju, a sad ne znam što da radim sa sobom...
Ana (daje joj svoju jaknu): “Evo ti moja jakna,meni ionako nije hladno. A gdje su sada tvoji roditelji ?“
Djevojčica ( mucajući): Ja..ja..nemam roditelje. Moji roditelji su umrli prošle godine u nesreći, a naša jedina teta je dobila infarkt kada je čula tu groznu vijest pa smo ostali sami živjeti u parku.
(Ana i Lena zagrle djevojčicu.)
Djevojčica: A što vi radite na ovoj hladnoći vani ?
Lena: Roditelji su mi za Božić kupili nešto što mi se nimalo ne sviđa pa sam bila ljuta na njih,ali sad sam shvatila da je najvažnje imati obitelj!
Ana: Moji nisu kod kuće. Možemo li slaviti Božić kod tebe? Naravno ,ako se tvoji roditelji slažu.
Lena: Naravno.!
Djevojčica: Pa ako tvoji roditelju dopuste, onda bismo mogli. Samo moramo naći mog malog brata.
Pripovjedač:“Išle su jako brzo i našle ga kako sav promrzao sjedi u parku i očekuje svoju dragu sestricu.
(Lena mu je dala svoju jaknu)..
Dječak:“Hvala ti, Lena!Tvoja jakna je jako topla.“
Pripovjedač:“Odveli su njega i njegovu sestricu do Lenine kuće .“
Ana,Lena,djevojčica i dječak (ulazeći u Leninu kuću):“Dobra večer!“
Mama: Lena, baš nam je drago što te vidimo! Već smo se zabrinuli!Gdje si do sad?!“
Lena: Nemate razloga za brigu. Ovo su naši novi prijatelji. Sami žive u parku pa su malo došli k nama.
Tata: U parku?Zašto ne biste ostali ovdje,s Lenom? Možete cijelu zimu živjeti kod nas. Gdje ima mjesta za troje,ima i za petero. A ti, Ana, gdje ćeš ti ?
Ana: Moji roditelji nisu kod kuće pa, ako ima mjesta i za mene, ja bih ostala s vama.
Tata: Naravno da ima mjesta za tebe.“
[Lena u međuvremenu donese kesu sa svojom starom odjećom.]
Lena (pružajući kesu djevojčici):“Izvoli! “
Djevojčica: Hvala vam!Nikad u životu nisam imala ljepši Božić
i dobila ljepše darove. Hvala vam svima.
Djevojčica (udari se po glavi): Zaboravila sam vam se predstaviti..Ja sam Anđela,a ovo je moj brat Gabrijel.
(Svi se nasmiju.)
Mama: Idemo, djeco..Vrijeme je da krenemo na polnoćku!
(Svi su se uredili i kenuli na polnoćku.Zbor počinje svirati pjesmu„Zvončići“..Kada se pjesma završi svi dođu pred publiku,uzmu se za ruke i naklone se..Pripovjedač je ostao.]
Pripovjedač:“I od tada se Lena promijenila i bila zadovoljna s bilo kakvim poklonom koji dobije. Znala je da je sretna jer ima tako plemenitu obitelj. Anđela i Gabrijel još dugo su živjeli s Lenom i njezinim roditeljima kao prava sretna obitelj.“
Marija Burečić,6.d
Danijela Ćurić,6.d
Ana Marija Mišetić,6.d,
Stjepana Mišković,6.d