preskoči na sadržaj

Osnovna škola Petar Berislavić Trogir

Login
Tražilica

Kalendar rada škole

Upisi u 1. razred

Jelovnik

E-dnevnik

Sportski kutak

Upisi

E-lektira

Popis udžbenika i radnih materijala

Oglasna ploča
E lektira

Brojač posjeta
Ispis statistike od 4. 9. 2012.

Ukupno: 608912
Ovaj mjesec: 2394
Danas: 110
Gostiju on-line

 

 

Bitka za sigurnost

Čitamo, gledamo, slušamo...

                                    

                                                                                                           Život je lijep

Film Roberta Benignija,Život je lijep priča je o čovjeku koji se u nacističkom logoru bori protiv gladi i zločina humorom.

U logoru se skupa s njim nalazi i njegov sin kojemu taj boravak u logoru prikazuje kroz humor. Govorio mu je kada skupe 1000 bodova da za nagradu dobivaj tenk kojim mogu kući.
Kasnije on pokušava spasiti svoju ženu koja se isto nalazila u logoru,ali odvojena od njih. Nije mu uspio plan koji je smislio da je spasi,uhvatili su ga i ubili. Na kraju se njegova žena i sin spase iz logora i vrate kući.

Film je snimljen po sudbini Benignijeva oca koji se u nacističkom logoru nalazio dvije godine. Film je dobitnik tri Oskara .

Gledajući film, osjećam se tužno zbog ljudi koji su se nalazili u logoru i koji su ubijeni.

Sretna sam zbog svih ljudi sto su se uspjeli vratiti svojim domovima i što su uspjeli preživjeti to mučenje u logoru.

 

                                                                           Matea Pranjić,8.d

ŽIVOT  JE  LIJEP

 

Film  Život je lijep prikazuje život  konobara Guida,Židova,u vrijeme prije Drugog svjetskog rata  te nakon njegova odvođenja u koncentracijski logor.Guido pokušava sinu prikazati život u logoru kao igru,kada skupe 1000 bodova, moći će izaći.Dodatna motivacija Gioscui da izdrži je i to što mu otac govori da pobjednik dobiva pravi tenk.Tijekom boravka u logoru,Guido na sve načina pokušava zaštititi sina zbog straha da ga ne vide nacisti jer su svu djecu i starije osobe ubijali.Ovaj film je ratni film koji sadrži određenu dozu humora.To se vidi kada Guido ismijava Hitlera i Mussolinija te njihovo mišljenje i vjerovanje da su Židovi niža rasa i da nisu ništa više vrijedni od  običnih životinja.U logoru se nalazi i Guidova žena Dora koja je pošla samovoljno.Dorin postupak  je jako hrabar zbog toga što tisuće i tisuće ljudi moraju poći u logor,a Dora to čini zato što ne želi ostaviti muža i sina. Da snimi ovaj film,Benignija je inspirirala sudbina njegova oca koji je u logoru boravio dvije godine.Ovaj film ima tragičan,ali i sretan završetak zbog toga što se Guidovua žrtva za svoju ženu i sina ipak isplatila i ostali su živi.

 

                                                           Anna Ramović Dragunić,8.d

 

 

 

 

 

Ana i Mia

 

Kazališna predstava «Ana i Mia» govoreći o anoreksiji i bulimiji,istovremeno govori o razumijevanju,odrastanju,hrani,usamljenosti,hrabrosti,ali i o ignoriranju. Anoreksija i bulimija uništavaju. Daleko su od pubertetskih hirova i sebičnih traženja pažnje. One su očajnički pokušaj uspostave kontrole nad vlastitim životom, ali pokušaj koji sam u sebi propada jer se pretvara u začarani krug iz kojeg je nemoguće izaći bez pomoći i ljubavi drugog.Predstava je jako poučna. Osnovni motiv scenskog događanja postaje pokušaj izlječenja, odnosno pokušaj da se ponovno uspostavi kontrola nad vlastitim životom. Pokušaja je puno, svaki dan obećava novi početak, ali donosi novi poraz. Život s anoreksijom i bulimijom tako se pretvara u začarani krug iz kojeg je nemoguće izaći bez pomoći drugog.

Josipa Vukić,6.c

                 Mi djeca s kolodvora zoo

 

        Knjiga  Christiane F.,  Mi djeca s kolodvora ZOO (1981 , godine) ,opisuje pakao droge i tragediju onih koji se navuku na heroin (u ovom slučaju Christiane)...govori o tome kako se postaje ovisan o drogama ,od onih lakih pa do teških. droga. Još potresnija je činjenica da je ovo priča o djevojčici koja je s 12 godina počela pušiti hašiš, s 13  prvi put probala heroin. Postala je ovisnicom. Ujutro u školi, poslijepodne s prijateljima narkomanima na berlinskom kolodvoru Zoo, u potrazi za mušterijama s kojima će prostitucijom namaknuti novac za drogu. Majka dvije godine nije znala za dvostruki život svoje kćeri. S petnaest godina Christiane je posjetila brojne ustanove za liječenje od ovisnosti. Ali sve je to ostalo na posjetama. Ništa joj  nije pomoglo jer „turkey“ je bio prejak. Jedina nada joj je bio odlazak s kolodvora Zoo. Danas živi u Berlinu. Njezina istinita priča potresla je mnoge ljude diljem svijeta . Posebnost ove istinite, tragične priče je to što  Christiane detaljno i otvoreno govori o tajnama djece ovisnika za koje se najčešće prvi put dozna tek kada ih droga ubije. Ona sada ima 47 godina i ima maloga sina, ali pošto se vratila drogi, socijalna služba je odlučila da ona nije sposobna skrbiti se o sinu pa su ga dodijelili baki . Ova tragična priča vrlo je poučna.

                                               Anita Bijelić,8.d

 

 

 

 

preskoči na navigaciju